Category : Poems

Sub Category : N/A

SVOJSTVO

Beli leptiru...
Otpočeo si igru
skrivenih pogleda
i urođenih nostalgija
za dušama koje nisu naše,
za rukama koje nam se
od hronične žudnje
čine sopstvenim.
Beli leptiru,
graciozni igraču
u mojim stremljenjima,
zar je i za tobom
ona Panova senka,
crna,ko i sve druge,
u noći neosetna?
Beli leptiru,
svodovi su svi tvoji
a ti ne pripadaš nijednom,
već pod nebeskom
letiš rapsodijom,
čineći je svojim
slikarskim platnom,
čineći je svojim
linijskim sistemom,
gde će svako
čuti pesmu tvoju
I pomisliti da
pevaju čuvari
njegovih stradanja,
ne znajući da smo
sebi stradanje najveće?
Lagano lepršaš
na ruševinama 
racionalističkih pokušaja
dokučivanja ove spone
između nas u nama,
i nas u drugima;
i kako da nas u drugima
uvek ima više?!